Zoran Stanišić, poznati gospodin-od-makaza, frizerski maher iz Doboja, jedan je od prvih edukatora i najvjernijih partnera kojima se Frizerland ponosi, i to s dobrim razlogom.
Naš Zoka, kako ga volimo zvati, svoj zanat je iskovao i u potpunosti usavršio još u zlatnim devedestima, kada je frizerstvo bilo još uvijek ‘samo’ zanat, te svedeno na paletu ‘od tri boje’ – crnu, crvenu i plavu, a danas, kada manevriramo s instagramskim nijansama i gotovo nemogućim oblicima, i dalje je razlog zašto brojne klijente ne mrzi ‘prevaliti’ i do 200 km samo kako bi dobili svoju ‘frizuru po mjeri’ kod Zoke.
Sa našim Zoranom, dugogodišnjim edukatorom koji već dulji niz godina, zajedno s Vesnom Skrobić čini color team koji redovno mlade frizere podučava kolorizaciji, ali i tehnikama nadogradnje ekstenzija kose, porazgovarali smo o frizerstvu kao umjetnosti te o frizerima-edukatorima.
Zoka, u posljednje vrijeme sve više frizera bavi se frizerskim edukacijama. Da li je, po Vašem mišljenju, došlo do ‘hiperprodukcije’ edukatora? I koliko je zahtjevno biti frizer-edukator?
Prije 20 godina, kada sam počeo raditi frizerske edukacije, bilo nas je ‘na prste izbrojati’, a danas je to vrsta biznisa. Frizeri jednostavno odu u Njemačku, Italiju, kod nekog brenda, ostanu tamo nekih 5-6 dana, dobiju sertifikat, i vrate se nazad kao – edukatori. Međutim, postoje različiti edukatori. Netko za 6 sati dobije sertifikat, ali jednostavno nema dovoljno iskustva. Iskustvo se stiče radom kroz svoj salon i prenošenjem znanja dalje.
Mislim da edukator zaista mora biti čovjek sa iskustvom, koji svaki dan prolazi sve ono što i ostali frizeri.
Frizeri edukatori često se susreću s velikim očekivanjima kod klijenata. Koliko god edukator bio sposoban, postoje stvari koje se mogu i koje se ne mogu uraditi. Dešava se da nam u salon dođe djevojka, donese sliku željene frizure, nakon što je obišla 20 salona – i pomisli da sam ja Bog, da ja mogu napraviti ono što Bog ne može (smijeh). Vjerujem da je ova situacija zajednička svim edukatorima.
Po čemu se frizer-edukator razlikuje od ‘ostalih’ frizera, i kako da se istakne u odnosu na druge edukatore?
Frizer edukator mora biti stilist, kao i svaki frizer, ali edukator pogotovo. Rekao bih da edukator radi transformacije – makeovere, ali vidljivo dobre makeovere. Raditi na vrlo mladim modelima je lako. Svugdje nailazimo na slike po istom kalupu – vrlo mladi modeli sa sličnim frizurama. Volio bih vidjeti više personaliziranih stilova, ali na svim generacijama klijenata. Pokaži mi što ćeš učiniti od klijenta u 40-tima ili 50-tima, i reći ću ti kakav si frizer. Tek tada možemo pričati o ozbiljnom stilisti i ozbiljnom edukatoru.
Mnogi bi željeli promijeniti profesiju i postati frizeri. Da li je to lako izvodljivo?
Frizer se ne uči, frizer se rađa. Frizerstvo je umjetnost. Da bih bio frizer, moram imati smisla za mnogo stvari. Evo na primjer, ja znam šiti garderobu – iako danas to ne radim, ali prije 20 godina svojim sam koleginicama šio komplete. Također slikam, a imao sam i muzičku grupu (Sezam ’73). Dakle, ja sviram i kuham. Sve je to povezano s umjetnošću. Danas mnogi pokušavaju biti frizeri, ali moraju znati da za to moraš imati talenat, moraš se roditi s tim, poznavati oblike, imati smisla za crtanje. Ti moraš da stvaraš oblik, ti si kreator.
Isto tako – šišanje se radi isključivo po obliku glave, po situaciji. Zato mi, upravo radi toga, dolaze klijenti udaljeni i do 200 km, samo zbog šišanja.
I da, možete naučiti raditi asimetrije na kratkim frizurama, ali kada trebate raditi s kosom dužine do pola leđa, tu se već treba napraviti funkcionalan oblik.
I za kraj, koje je najznačajnije iskustvo u Vašem edukatorskom radu?
Koliko ja imam uticaja na brendove, pokazao sam kroz Frizerland. Na primjer, četiri boje u nijanseru Black Professional Line su ‘moje’, tj. nastale su po mom prijedlogu. Dakle, iz jedne male Bosne, netko je dao sugestiju da se ‘izmiksa’ boja koja je nama potrebna na tržištu. Nisam razmišljao da li je takva boja potrebna u Italiji ili ne, ali jeste kod nas. Tehničari koji ih rade nisu frizeri, oni su hemičari. Njima treba naše mišljenje. Stvoriti nijansu za jedan brend – to je velika stvar za jednog edukatora.
Slično je bilo s brendom Young – koji je ranije imao sasvim drugačiji, jednostavniji nijanser. Njihovog predstavnika sreo sam prije neke četiri godine. Kao mladom predstavniku brenda, u kratko vrijeme prenio sam mu gomilu informacija i iskustava, nakon čega je dečko otišao u Italiju, te po našoj sugestiji (mene i Vesne), doslovno promijenio nijanser. Promijenili smo kompletan nijanser tonera – da bi danas to na tržištu išlo daleko bolje nego s prvim nijanserom.
Kao edukator, utjecati na proizvodnju jedne boje koja će se kasnije isporučivati kamionima – za mene je najveća stvar koju sam napravio u životu.